pisite_nam@blogotres.rs

Sa osmehom kroz život

„PRAVO NA LENJOST”, „KOZMETIKA DUŠE” odnosno 25. SAT

Pre tačno godinu dana dobila sam otkaz. Tehnološki višak. I sama kvalifikacija je ponižavajuća – tamo gde ste dali najboljeg sebe – postali ste višak. Ljudski, profesionalni, radni tj. tehnološki višak. Rashodovana, izrabljena, izarčena i u staro gvožđe odbačena - ljudska mašina. Jer to je nama naša evolucija dala: da se svedemo na radne mašine, izvođače radova u sopstvenim životima.

Više niko koga znam ne spava 8h, što je nekad bila formula po kojoj se živelo: 8h sna+8h rada+8h odmora i razonode. Danas ta jednačina zvuči naivno, gotovo utopijski. Spavamo 5-6h, radimo prekovremeno po 10-12h, radimo vikendima i praznicima; letimo kroz vlastite živote kao muve bez glave, nesvesni sopstvenih misli, osećanja... Šta je ono što zaista želimo, što je naša autentična potreba – posta pitanje na koje, i kad bismo imali vremena i želje da se zapitamo, kao da ne bismo znali da odgovorimo. Iako je duboko lično. U toj sveopštoj jurnjavi što se danas život zove, izgubili smo kontakt sa svojim najintimnijim, najunutrašnjijim bićem. Ispunjavamo obaveze i dužnosti prema poslu, kompaniji, šefu, porodici, deci, prijateljima, okolini, kao na auto-pilotu... I te patrljke vremena što ostanu, na kraju dana zgrabimo, samo da zaćutimo i odmorimo. Razonoda, dokolica i zabava (svaka od ovih reči zvuči anahrono, zar ne?) mu dođe kao razmaženi kapric i hir u ovom neumoljivo „busy” vremenu.

kuca_i_soljica_sa_penom.jpg

„Busy is the new black”

„Busy is the new black”, planetarna je mantra vremena sadašnjeg. Što smo zaposleniji, izgledamo uspešniji, važniji, nekome potrebni. U planetarnoj klimi otkaza, masovnih otpuštanja i permanentnog straha od otkaza, biti ludački busy novi je statusni simbol. Ali koja je cena toga?

Kao da svaki naš trenutak mora da bude za postignuća i produktivnost, efikasnost. Kao da smo angažovani za izvođače radova na projektu. Ali ne i u vlastitom životu, gde treba da budemo i reditelj i protagonista, da kreiramo sopstveni životni scenario i situacije za svog omiljenog lika, odnosno sebe. A često su stvari za koje kažemo da nemamo vremena, zapravo one koje su nam najpotrebnije - san, čas yoge ili vožnja bajsom, trenuci u prirodi, vreme-samo-za-sebe, tihovanje sa samim sobom, trenuci sa svojim najdražima koji nam pune bića toplinom.

Iskreno, kada ste poslednji put radili nešto što ne morate?

VREME ZA LJUBAV?

Čini se kao da je i ta pandemija usamljenosti i soliranja, zapravo produkt sveopšte životne jurnjave i sagorevanja poslom, egzistencijom, životnim obavezama i dužnostima. I kao da na kraju, ono što nam ostane, mi kalkulišemo za taj prekopotrebni odmor, jer moramo da „napunimo baterije” za sutrašnji dan, ne bi li bili funkcionlni i efikasni. I onda nam ne ostane vremena za ljubav, za davanje, za ulaganje svog vremena, intimnog i najluksuznijeg kapitala u “cimanje”. Veze, odgovornosti, emocije, kao da je i to postalo “cimanje” danas. Jer samo vreme ne možemo da kupimo. I ona floskula da su “najvrednije stvari one koje se ne mogu kupiti” danas je aktuelnija no ikad. Jer ono najdragocenije, ono vreme za sebe i svoje drage, ne možemo da kupimo. Pa je sve brzo, s nogu, na eks, za poneti – ljubav, obrazovanje, usavršavanje, hrana, pa i život.

odmaranje.jpg

„PRAVO NA LENJOST”

“Čudno ludilo… muči tužno čovečanstvo već dva veka To ludilo jeste ljubav prema radu, ona neobuzdana strast za radom koja ide čak do iscrpljivanja vitalnih snaga individue i njenog potomstva. Umesto da ovaj duševni poremećaj suzbijaju, sveštenici, ekonomisti i moralisti blagosiljaju i veličaju rad”.

Prosto je neverovatno da je „PRAVO NA LENJOST” napisano još krajem 19. veka(!), kada je francuski teoretičar i aktivista Pol Lafarg ukazao na pogubne posledice prekomernog i iscrpljujućeg rada. A da je zaista u pitanju poremećaj, svedoči i činjenica da je “burnout” (sindrom pregorevanja na poslu i od posla) Svetska zdravstvena organizacija uvrstila na listu bolesti. Dakle, situacija je alarmantna.

KOZMETIKA DUŠE odnosno 25. SAT

Zaboravili smo na “kozmetiku duše”, da imamo “pravo na lenjost”, na slobodno vreme. Još u 19. veku, radnici su se izborili na pravo na rad, pa na skraćenje radnog vremena sa 12-14h na 8h. Stoga, kad je reč o slobodnom vremenu, oslušnimo lucidnu parafrazu one čuvene Marksove, koju je izrekao savremeni američki mislilac Bob Black: “Proleteri svih zemalja, opustite se!”.

Sadašnjoj civilizaciji potrebno je ponovo skraćivanje radnog vremena, i okretanje sebi, “kozmetici duše”, onaj prekopotrebni, svakodnevni 25. sat, bez štikli, šminke, tesnih suknji, 25. sat u najmekšim, vunenim čarapama i pidžami, pod ćebencetom, uz plišane njuške svojih četvoronožnih ukućana. Malo mi za sriću triba...

carapice_i_soljica.jpg

Foto – re odmaranje

Jednog dana sam kupujući kafu u prodavnici, naišla na sjajan podsticaj kako da se praktično osnažimo i organizujemo u tom teškom i komplikovanom osvajanju vremena za sebe – našla sam način kako da prepakujem svoju dnevnu rutinu. Doncafé je smislio benefit program pod sloganom Zgrabi svoj 25. sat. Kupiš 200 g Doncafé Moment kafe i dobiješ 100 “momenata”. Skupljanjem momenata možeš da osvojiš karte za bioskop, fit pass, karting, čas u školi šminkanja, rančeve za piknik i šta sve ne…

Pošto mi se Moment kafa definitivno dopada, odlučila sam da sebi za praznike poklonim praznično pakovanje, jer mi se dopala šoljica! A imam i dve kesice kafe. Za praznike dovoljno. A dobiću i poklone, jer se kodovi iz kesice Doncafé Moment 200g unose na sajt www.25sat.rs. Kodovi se pretvaraju u momente. Momenti se menjaju za poklone. Dakle, kupujete kafu i skupljate momente koji se menjanjem za poklone pretvaraju u prave i žive, a zabavne trenutke sa vašim dragima… Ja sam već išla na karting i u bioskop, a naredne momente skupljam za Fit Pass. Ionako pijem kafu svaki dan i kupujem je stalno, a ujedno “kupujem”, osvajam i svoj 25. sat života u svom preužurbanom radnom danu…

Srećni praznici. I želim nam taj najpotrebniji, 25. sat u svakom danu, samo za nas, naše voljene i misli nam spokojne...

Smiljana Popov

Sadašnjoj civilizaciji potrebno je ponovo skraćivanje radnog vremena, i okretanje sebi, potreban je onaj svakodnevni 25. sat, bez štikli, šminke, tesnih suknji

Pročitajte još